Putovati sa invaliditetom

Jedna u nizu stigmatizacija vezanih za osobe sa invaliditetom jeste da ne mogu putovati ili da mnogo manje putuju nego ljudi koji nemaju izazove vezane za zdravlje. To naravno nije tačno. Od studentskih putovanja, pa do samostalnih i porodičnih putovanja, mogu reći da sam vidjela i doživjela razna mjesta. Naravno, na listi su još mnoga koja želim ‘’štrihirati’’.

Putovanja mogu sama po sebi biti izazov, od letova koji kasne, dugih sati u autobusima, duge vožnje automobilom i vozom…a izazovi kada putujete u invalidskim kolicima mogu biti još veći.

Ono što je prvenstveno izazov jeste kako uopće doći do transporta. Mnogi vidovi transportnih vozila nisu baš (ili nikako) prilagođena za osobe koje koriste invalidska kolica. Recimo, ne pamtim kada sam se ovdje u Bosni vozila vozom upravo zbog činjenice da mi ulaz nije prilagođen. Ni sa autobusima nije mnogo bolja situacija. Obično  ima nekoliko stepenica pri samom ulazu u autobus, a i kada se smjestite onda nema mnogo micanja, jer toalet nije pristupačan, a stanke iziskuju pomoć vozača da izvadi kolica iz prtljaga, pa onda opet treba uložiti napor da se uđe.

U drugim evropskim državama situacija je mnogo drugačija. Mnogo. Italija je država koja me iznova fascinira, koliko god puta je posjetila. Ne samo zbog osnovnih stvari koje povezujemo sa Italijom (hrana i umjetnost), već zbog drugačijeg pristupa koji imaju prema putnicima sa invaliditetom. Putovale smo mama i ja. Brzim vozom smo došle na odredište. Ono što je bilo bitno jeste samo se najaviti. Službenici na stanici su mi odmah omogućili rampu pomoću koje sam bez problema ušla. Toalet je također prostran za ulazak invalidskim kolicima. I to je zasigurno prvi savjet koji vam mogu dati- najava dolaska i objašnjenje situacije te dobro planiranje. Italijani se doista trude kada se govori o turizmu za osobe sa invaliditetom, tako da nije bilo većih problema. Doduše, imala sam privatni smještaj što je bila velika olakšavajuća okolnost. I kada su u pitanju putovanja u po Bosni preporučujem najavu, iako uslovi nisu idealni, sigurno je mnogo bolje pripremiti službenike autobuskih I željezničkih stanica ukoliko trebate pomoć pri ulasku u vozila. 

Ali, put u Tursku smo organizovali potpunosti samostalno, što je značilo naći adekvatan smještaj. Velika olakšavajuća okolnost je bila vožnja avionom, koja je uz najavu prošla bez problema. I naš sarajevski aerodrom se može pohvaliti pristupom i službenicima koji se pobrinu za putnike koje imaju smanjenu mobilnost. Od aerodrome do odredišta nas je prevezao kombi, također pristupačan. Za smještaj je ipak bilo malo teže dok smo pronašli hotel koji je ispunjavao sve uslove za moje potrebe. Ta čarobna zemlja nudi pregršt zabave, a iznenadilo me da su prilagodili i mjesta za koja u snu nisam mogla zamisliti da će biti dostupna. Jedno od najljepših mjesta koje odiše posebnom magijom je Cisterna bazilike, jedna od brojnih koje su bile izgrađene za vrijeme kada je Istanbul bio zvan Konstantinopol. Kosom stubišnom platformom sam se spustila i kao svaki drugi turista uživala u ljepoti višestoljetnih stubova. Za mjesta koja posjećujete usput nije potrebna posebna najava, a većina ih je doista prilagođena. Za vožnju gradom postoji više opcija, od prilagođenih autobusa i tramvaja, pa do broda kojim možete uživati u pogledu na Bosfor.

Velika pomoć pri ugodnijim putovanjima je tehnologija. Danas postoje razne aplikacije koje daju mnoštvo korisnih informacija kako bi se osobe sa invaliditetom bolje snašle. Aplikacija Wheelmate nudi korisnicima invalidskih kolica pregled pristupačnih toaleta i parkinga u njihovoj blizini. Također, uskoro će biti dostupna aplikacija pod nazivom Navability koja je u suštini Google mapa za korisnike invalidskih kolica koja u svojim podacima prikazuje prepreke i pristupačna mjesta.

Za druge oblike invaliditeta postoje razne aplikacije. Za slijepe i slobovidne osobe postoje aplikacije poput Nownav, Seeing Ai, KNFB Reader.  Za osobe sa oštećenjem sluha mogu koristiti aplikacije poput Tap Tap. Također, odlična aplikacija je Jaccede, koja služi kao platforma na kojoj korisnici mogu potražiti prodavnice, znamenitosti, restorane koji su prilagođeni njihovim potrebama i razmjenjivati iskustva.

Pristupačan turizam nije lagan za sprovesti, ali nije ni nemoguć. Relativno je mlada grana turizma, ali trud da se napravi promjena je vidljiv. Ipak, potpuna implementacija će tek biti moguća kada se u potpunosti budu shvatile potrebe svih osoba sa invaliditetom. Mjesta koja sam ja posjetila su razvijene zemlje koje ekonomski mogu priuštiti implementaciju tih promjena, ali na jednom globalnom nivou promjene neće biti moguće jer mnoge ekonomski nerazvijene zemlje još uvijek jednostavno nemaju sredstva. Ipak, vidi se trud razvijenih zemalja, posebno spremnost da se pruže razne ekonomske olakšice. Tako je većina muzeja i galerija koje sam ja posjetila u potpunosti besplatna za mene i za pratnju, te nema dosadnog čekanja u redovima. Fizičke barijere nisu jedini problem, treba se još mnogo truda uložiti u edukovanje svih turističkih djelatnika kada su u pitanju sve potrebe koje OSI mogu imati.

Nameće se pitanje, zašto se uopće truditi da se turizam prilagodi svima? Osim etičkih razloga (u turizmu bi svi trebali da uživaju), prilagođen turizam bi bio jako isplativa investicija. Da, postoje olakšice koje sam već navela i neke turističke atrakcije su za osobe sa invaliditetom besplatne, ali ipak se ekonomski mnogo isplati uložiti. Prema podacima Svjetske organizacije osoba sa invaliditetom, u svijetu 750 miliona ljudi ima neki invaliditet, a odrasle osobe sa invaliditetom su aktivni učesnici u svjetskoj ekonomiji. Veliki je broj OSI koji mogu putovati. Neprilagođenost turističke ponude često je uzrok zašto ne putuju mnogo više. Ekonomska računica je onda logična. Gubi se ogoroman profit koji bi se mogao zaraditi zbog neprilagođenosti. I OSI čine ogroman dio svjetske ekonomije, a na kraju plaćaju pošteno usluge koje se nude.

Prilagođenost nije samo odgovornost pojedinca, već bi trebala da bude zajednički projekat. Trebalo bi se na cijelu problematiku gledati mnogo opširnije. Veća komunikacija i otvorenost su po mom mišljenju od ključne važnosti. OSI moraju što glasnije izraziti svoje potrebe. Turizam pruža mogućnosti za promjenom, ali ta promjena će se dogoditi samo kada joj pristupimo zajedničkim snagama.